Nekada su satovi bili posao samo za urara

Satovi, , ,

Ja sam stara garda urara, ovim se poslom bavim još od doba Jugoslavije i sjećam se svakakvih faza kroz koje smo mi urari prolazili i kako su se satovi prodavali i servisirali nekada i sada.

Sjećam se da je u Jugoslaviji bio zabranjen uvoz i onda se satovi nisu smjeli prodavati kod urara, mi smo ih samo servisirali. 

Tek kasnije smo dobili dozvolu za prodaju. Vi ste trebali posebnu dozvolu ako biste željeli uvesti Rolex ili Schafhausen zbog poreza na luksuz. Bilo je i dosta ruskih satova, bila je nekakva firma iz Sarajeva, oni su uvozili neku Nivadu. Od ruskih su se prodavali satovi Raketu, Woodstock. Danas je sat vrijednost i statusni simbol. I ranije su to ljudi voljeli, ovi drugi su to kupovali jer je to bila upotrebna vrijednost. Ljudi su i ranije bili spremni dati velike novce za sat, dali bi svoju šestomjesečnu plaću.

Nekada se za krizme poklanjao sat. Čak sam i ja svoj prvi sat dobio kad su mi tata i mama poklonili za krizmu, tada sam imao 12-14 godina. To je bila neka 1974-1975. godina. Dobio sam Darwil u kromu, na klasično navijanje, klasična narukvica. Tata je bio šef računovodstva u firmi i preko nje mi ga je kupio. Kasnije kada sam se počeo baviti tim poslom, u našu radionicu su satovi Darwil često stizali na servis i popravak, znao sam dnevno popravljati 4-5 Darwila.

Danas imam nekoliko dobrih satova, najčešće nosim sat Corum od nekih 4-5 tisuća Eura. Imam doma Baume&Mercier. Nisam kolekcionar u smislu da ću redati satove, mora mi se nešto svidjeti. Imam i Zenit i Omegu. Imao sam donedavno Rolex koji sam prodao radi nekih investicija u kući. Imam Federique Constant, supruga također. Kćerki sam kupio Cartier. Osobno su mi interesantni satovi više klase, ali nisam kolekcionar. Mora mi se svidjeti. Ja ga moram staviti na ruku i da mi paše po veličini. Što se tiče cijene, mislim da je ovaj Corum najskuplji. Kćerkin Cartier je tu negdje sa cijenom.…

Švicarski ženski satovi i njihova proizvodnja

Ženski satovi, , , ,

Sjećam se kad su još u Jugoslaviji bili popularni ženski satovi na kojima je krasno pisalo Made in Swiss pri dnu sata. Mnogi danas tvrde da je to bio trik, i da taj sat i ne potječe iz Švicarske i da je to samo ugravirano kao dobar marketing.

Ja ne vjerujem u to, jer mislim da su ti ženski satovi tada mnogo uložili u reklamu i medije, i da su uspjeli u tome. Tad nije bo toliko zastupljen marketing i reklama i mislim da su ti ženski satovi prvi to pokrenuli. Tad su i pjesme pisane na račun satova, bilo su ženski satovi i u filmovima, poznate ličnosti su nosile te satove. Uspjela je dobra strategija marketinga i pozicioniranja na tržištu, strategija prodaje.

Nevjerojatno mi je da se ta kompanija ugasila. Prema saznanjima Wikipedije, piše da je kompanija ugašena 2013-te godine. A mnogi ljudi tvrde da je ta kompanija ugašena 2009-te godine, kada je otišla u stečaj i likvidaciju. Piše također da ih je Omega, koji se bave proizvodnjom satova u Švicarskoj, kupila. Nitko nikad nije bio u toj tvornici, nitko ne zna šta se dešavalo u toj tvornici. A opet, najprecizniji ženski satovi toga doba su tamo nastali. Prema nekim tvrdnjama, pojava japanskih satova, Seiko i digitalnih satova ih je ustvari uništila. 

Postoji mnogo razloga zašto je ta firma propala. Možda je to bila obiteljska firma, išla sa koljena na koljeno, pa je došlo do gašenja u nekom trenu. Ili je možda to bila firma koja se mnogo zadužila za marketing i reklame, i onda je sve te dugove postepeno vraćala u švicarskim bankama. Ili je to možda bila firma poput firme automobila marke Saab, koja ima izvanredne automobile ali je zbog velikog troška ulaganja u kvalitetu i niske cijene, propala. Satovi visoke kvalitete kao što su bili ti ženski satovi tada, a po niskoj cijeni – nije održiva proizvodnja. …